Preskoči na sadržaj
Marko Dumnić Slikar

Prikazivač

Izbliza

Ulje se ne vidi na reprodukciji koja staje u jedan ekran — vidi se tek kad se primakneš dovoljno da razlikuješ potez špahtle od poteza kista. Ova stranica otvara djelo u punoj veličini i pušta te do te razdaljine, kao da stojiš pred platnom u ateljeu.

Prikazivač djela

Aria di Torino

Ulje na platnu · 60 × 50 cm · 2024

Prva pločica
—
Učitano
0
Nivo
0 / 2
Skala
100%

Točkić ili pinch zumira · prevlačenje pomjera · dvoklik primiče · tastatura: strelice, + − 0

Prikazivač po pločicama radi uz JavaScript. Bez njega ostaje cijela slika u jednom komadu — vidi se kompozicija, ne i potez.

Aria di Torino — cijela slika bez zumiranja

Kako radi

Tri nivoa, i samo ono što se vidi

Uobičajeni prikazivač slika radi jednu od dvije loše stvari: ili pošalje malu sliku i razvuče je dok ne postane mutna, ili pošalje ogromnu i natjera posjetioca da čeka. Ovdje se ne radi ni jedno ni drugo.

01

Slika isječena unaprijed

Djelo je razloženo na male komade — pločice — na tri nivoa uvećanja. Nivo pregleda je jedna pločica, srednji nivo četiri, najbliži šesnaest. Rezanje se radi jednom, prije nego sajt ode na internet, pa browser nema šta da računa.

02

Učitava se samo vidljivo

Kad se primakneš uglu platna, stiže samo taj ugao. Ostalih petnaest pločica tog nivoa ne putuje mrežom dok ne dođu pred oči. Zato prvi prikaz traje jedan zahtjev, a ne cijelu sliku.

03

Grublji nivo čeka ispod

Kad zum pređe prag i treba oštriji nivo, prethodni ostaje ispod dok nove pločice ne legnu. Slika zato nikad ne pobijeli i nikad ne trepne — samo se izoštri.


Mjerač u uglu

Brojevi iznad slike nijesu ukras. Prva pločica je vrijeme od otvaranja stranice do prvog piksela djela na ekranu — jedini broj koji posjetilac zaista osjeti. Učitano pokazuje koliko je pločica do sada stiglo od ukupnog broja; ako taj broj stoji nizak dok gledaš jedan detalj, prikazivač radi kako treba.

Isti princip koriste muzejski prikazivači (IIIF, Deep Zoom) za gigapikselne snimke platna. Ovdje su pločice isječene iz fotografije djela u punoj rezoluciji, pa najbliži nivo pokazuje sliku piksel za piksel — onoliko poteza koliko je fotografija uhvatila. Kad stigne snimak veće rezolucije, dodaje se samo još jedan nivo; prikazivač ostaje isti.