Marko Dumnić

Umjetnost doživljavam kao duboko intiman i emotivan ljudski nagon. Slikarstvo i crtež omogućavaju mi da svoje poetske misli, unutrašnja stanja i osjećanja izrazim vizuelnim jezikom.

Dva stalna polja mog istraživanja su boja, koja kroz svjetlost otjelovljuje duh, i forma — geometrija kroz koju komponujem svaku sliku. U toj neprekidnoj potrazi nastaju radovi koji se kreću od tihih, nježnih formi do ekspresivnih, impasto površina i spontanih skica, a svaki od njih odražava moje stanje duha u određenom trenutku.

Teme i motivi mog rada mijenjali su se postepeno. Počeo sam prvenstveno crtežom, dok je za razvijanje ličnog odnosa prema boji bilo potrebno vrijeme. Kako je moj umjetnički put odmicao, prešao sam sa strogo figurativnog prikazivanja ka simbolizmu, što mi se činilo kao prirodan pravac za moju praksu. Taj put me je naposljetku doveo do pejzažnog slikarstva. Rad na otvorenom, en plein air, poziva na kontemplaciju i omogućava mi da otkrijem emotivne i duhovne dimenzije vidljivog svijeta. Istovremeno, ostajem otvoren za nove ideje, teme i umjetničke mogućnosti.

Dok nastavljam da razvijam svoju slikarsku praksu i zanatsko umijeće, uranjam i u zadivljujući svijet istorije umjetnosti, koji smatram neizostavnim dijelom umjetničkog poziva. Proučavanje dostignuća starih majstora neprestano obogaćuje moje razumijevanje slikarstva i podstiče razvoj mog sopstvenog vizuelnog jezika.

— Marko Dumnić